Danas smo se oprostili od našeg dragog Ivana koji se seli u Metković. Hvala Ti, dragi Ivane, na svim ovim divnim godinama koje si nam podario. Želimo ti puno uspjeha u novoj školi, pamtit ćemo te po vedrom duhu, osmijehu i pozitivnoj energiji. 

U nastavku pročitajte pismo učenika sedmog razreda upućeno Ivanu Pavlu Stražičiću….

 

Dragi naš Ivane!

Neizmjerno smo tužni što odlaziš , što nakon toliko godina ostajemo bez našeg školskog kolege, prijatelja, naše dobre i drage duše .

Uvijek si bio taj koji nas je nasmijavao i razveseljavao svojim šalama, osoba koja je naš razred činila veselim. Uz tebe se nismo bojali nijednog ispita jer si uvijek bio taj koji je šalom izbio svaku tremu iz naših glava.

Dragi Ivane, prijatelju naš!

Nemoj se nikad bojati novih stvari u životu, novih izazova, jer ovaj tvoj odlazak i tvoje preseljenje je zapravo jedan izazov, jedan put u bolje sutra u bolji život.

Svi se nadamo da će te zdravlje poslužiti i da će tvoj odlazak zapravo bit nešto što će ti donijeti mnoštvo sreće i zdravlja i novih prijatelja.

Mi te nikada nećemo zaboraviti, kao što se nadamo da nećeš ni ti nas.

Želimo da svoje nove kolege u novoj školi naučiš raditi origami isto kao što si naučio i nas i da ćeš ih sve uveseljavati svojim šalama .

Ti ćeš zauvijek biti naš JOHN PAUL, a mi tvoji dikobrazi.

Volimo te beskrajno puno i čuvaj se!

Toni, Pavla, Dora, Roza, Amalka i Nati